Historijat radnje

„Samostalna kazandžijska radnja“ koja se nalazi u ulici Kovači broj 19., a čiji je danas vlasnik Nermina Alić, iza sebe ima dugu tradiciju. Međutim, ta tradicija se manje više prenosila usmenom predajom, tako da ne možemo znati tačne datume. Ali, bez obzira na to, priča o ovoj radnji prenosila se s koljena na koljeno, te i mi danas znamo onaj bitni dio njene historije. A, najbitnija od svega je sama radnja koja je do danas zadržala sve elemente kazandžijskog i kalajdžijskog dućana. 

Radnja postoji na istome mjestu oko 200 godine. Toliko dugo postoji i sam dio grada Kovači. Desilo se to nakon brojnih požara koji su poharali staru jezgru Sarajeva. Dakle, prije dvjestotinjak godina, iz Kazandžiluka koji se nalazi na Baščaršiji, i odakle je potekao ovaj zanat u Sarajevu, neki su majstori odlučili preseliti svoje dućane. Pod prijetnjom požara, koji su često znali planuti kako tuđom zlom namjerom, tako i nepažnjom nekog zanatlije, moglo se desiti da vatra zapaljena u nečijem dućnu, čistom nepažnjom izmakne kontroli, te se brzo proširi na ostali dio čaršije (jer u to vrijeme sve radnje su bile u drvetu) i uništi čitav kraj. 

Nekada je ova radnja pripadala kazandžiji Smailoviću, o čijem životu istina ne znamo mnogo. Ono što je sigurno jeste da je nakon njegove smrti, 1957. godine radnja prešla u vlasništvo Kazandžijske zadruge.; da bi1960. godine Hadžan Alić napustio Kazandžiluk te došao raditi u ovu radnju i od tada ona prelazi u njegovo privatno vlasništvo. 

Hadžan Alić, vlasnik ove radnje sve do 2007. godine kada ona prelazi u vlasništvo Nermine Alić (njegove kćerke), položio je kazandžijski ispit 1954. godine. 

2007. godine po prvi put u istoriji ovog zanata, jedna kazandžijska radnja postaje vlasništvo žene. Zašto se odlučila posvetiti zanatu Nermina Alić kaže: „Promatrajući svog oca, ja sam od ranog djetinjstva gajila ljubav za kazandžijski i kalajdžijski zanat, koji većina će reći i nije baš ženski posao. To me je usmjerilo da svoj talenat usmjerim na rad sa metalom, te upisujem Srednju školu Primijenjenih umjetnosti u Sarajevu – Odsjek oblikovanje metala. Po završetku srednje škole, upisujem Akademiju likovnih umjetnosti, također u Sarajevu, te pred kraj studija odlučujem nastaviti posao mog oca.“