Serviranje

Bosanska kuhinja nije specifična samo po svojim jelima, već i po načinu na koji se ona servira. Nekada su se bogatsvo i status neke porodice mjerili po posuđu koje je imala. Postoji podatak da je poznati kazandžija Sabura, po kome se danas zove i ulica u kojoj je nakada živio imao tačno 262 komada bakrenog posuđa. Danas su ta vremena ostala daleko u prošlosti, ali ipak u brojnim domovima nalaze se pokoji komad bakrenog posuđa, koje su vlasnici naslijedili od svojih predaka.  Tako bakreno posuđe u mnogima budi lijepa sjećanja.

Takav je slučaj i sa mnom. Sjećam se da je moja majka oduvijek imala posebno mjesto na kojem je čuvala bakreno posuđe. Prije svega to su sahani (bakreni tanjiri) koji su okruglog ili ovalnog oblika. Međutim, postoji još jedna razlika među njima. Jedni se koriste svakodnevno i njih zovemo sahani pod kapkom, dok su drugi za specijalne prilike i oni se nazivaju pazarije. Osim po obliku, sahani se razlikuju i po veličini, te se oni manji ili oni koji su standarde veličine opet nazivaju samo sahani, dok se veći od njih nazivaju lendžeri. 

Radeći ovaj posao, svakodnevno kroz moje ruke prolazi razno bakreno posuđe. U tom dodiru ruke i metala talože se brojna sjećanja i emocije ljudi koji mi donose posuđe na popravak. Također, u tom dodiru osjeti se i moja životna priča. Lijepe uspomene na ljude i vrijeme koje smo provodili zajedno, okupljeni oko sofre (trpeza), iščekujući da moja majka pred nas iznese najbolja bosanska jela koja je pripremila.