Kuhinja

Postoji jedna anegdota, koja se usmenom predajom prenosi duž i širom Baščaršije. A, ona kaže: 

„Nekada davno, u vrijeme Austro - Ugarske carevine, pitao jedan putnik cara. 'Reci mi molim te, slušaju li oni Bosanci?'. Car na to malo odšuti, pa reče: 'Ma kakvi, nikoga i ništa.' 

'Pa dobro.' reče ovaj.  'Šta misliš učiniti?'. Car se, kažu, nasmija. 'Pa ništa, zabranit ćemo im uvoz kalaja.“

Iako ovdje anegdoti nije kraj, rečeno je dovoljno da shvatite koji su kazandžijski i kalajdžijski zanat bili značajan u Bosni.  U vrijeme dok je čitava Europa jela ili „zlatnim kašikama“ (što je bila privilegija bogatih) ili iz zemljanih posuda, narodi u BiH su koristili bakreno posuđe, i po tome su bili iznimka. Bakreno posuđe koja se koristi u tradicionalnoj bosanskoj kuhinji, da bi se moglo svakodnevno upotrebljavati, potrebno je iznutra kalajisati. Sada su jasne i riječi cara, koji je smatrao najvećom kaznom za neposlušnost naroda, upravo to da im se zabrani uvoz kalaja.

U moja sjećanja ostali su utkani okusi hrane koju sam kao dijete najviše volila, a koju je moja mama svakodnevno spremala u bakrenim tendžerama i tepsijama. Danas se rijetko, bakreno suđe zaista koristi u kuhinji, ili tačnije koriste ga oni koje također pamte, ili oni koji se smatraju velikim poznavaocima bosankih specijaliteta.